HISTORIJA DEMONA /by www.nkbosna,co,ba

Navijaèka skupina Bloody Demons pod ovim imenom se okupila 1990, ranije su se navijaci iz Visokog, naravno oni najvatreniji, okupljali pod imenom «Žuti Džavoli».Porijeklo imena Bloody Demons, autorski pripada Eliju Halilovicu koji je u tom momentu najbolje znao engleski jezik, a u najezdi navijaèkih skupina u datom momentu trebalo je smisliti nešto zajebano.I eto nastadoše «Krvavi Demoni».Bio je petak sve je bilo spremno, navijaèka skupina je brojala 1000 registrovanih èlanova koji su mjesec prije plaèali èlanarinu od èijih se para otišlo u Sarajevo i od Džineta kupilo nekoliko pirotehnièkih sredstava za utakmicu koja je slijedila, tada treèeligaški derbi izmeðu Bosne i Èelika.Tog petka prvo je izvršena proba na stadionu u kasnim satima uz nezaobilaznu zastavu Jugoslavije i pjevanje himne «Hej Sloveni».Demoni kao i ostali «glupi» Bosnaci su se furali na Jugoslaviju ne znajuæu šta slijedi u godinama koje dolaze.Sutradan Èelik je pobjeðen sa 2:0, golove je postigao Bièakèiæ u 27 i 90 minuti.Nastalo je ludilo i prvo vatreno krštenje.Obzirom da je iz Zenice došla velika skupina Èelikovih navijaèa nakon utakmice je izbila opšta tuèa, nakon koje se «Demoni» i «Robijaši» postali vjeèiti neprijatelji.Uz opsežan policijski izvještaj i izvještaj iz hitne pomoæi, «Demoni» kao pobjednici na vojnom polju postaju još jaèi i organizovaniji i do poèetka agresije na BiH redovno pune stadione i kod kuæe i na strani.Tadašnje mjesto okupljanja pred svaku utakmicu je bilo ispred srednje škole «Janko Balorda» minimalno dva sata prije utakmice,zatim slijedi spuštanje kroz glavnu ulicu do policijske stanice i kroz aleju do stadiona,uz obavezno ometanje saobraæaja što je èak i policija tolerisala.Mjesto na stadionu zapadne tribine sa desne strane je veæ danima prije utakmica bilo ukrašeno raznim rekvizitima i samim tim rezervisano za najvatrenije Demone koji su uz godišnje èlanske ulaznice kao gospoda neometano ulazili na stadion Luke.1992 godine dešava se agresija na našu zemlju od srbo-crnogorsko-èetnièko-ustaškog agresora, veliki broj Demona ide braniti Visoko, samo ovaj put sa puškom u rukama, ne mali broj istih ostavlja svoj život i mladost na braniku domovine.Bosna u to vrijeme za razliku od nekih drugih klubova gotovo da i ne postoji jer igraèi su u rovovima, suprotno onima koji su tobože predstavljali zemlju igrajuæi po inostranstvu i nije ih stid imaju vojne knjizice.Meðutim veliki povratak Demona dešava se 1994 godine na stadionu Bilino Polje gdje se igralo turnirsko prvo državno prvenstvo, organizovanim prijevozom 2000 navjatrenijih zauzima sjevernu tribinu i pomaže Bosni da bude treæa u državi.Posljedice su bile teške, po Zenièkim ulicama dolazi do obraèuna na svakom koraku, a tri autobusa koji su dovukli navijaèe bivaju uništena.Nakon toga dva puta Bosnu politièkim putem izbacuju iz društva najboljih gdje se ona uz pomoæ svojih Demona ponovo vraæa.Posljednje veliko okupljanje Demona je bilo na stadionu Koševo, kada Bosna osvaja Super Kup tada svoj tim sa južne tribine bodri 3000 navijaèa što je za klub koji dolazi iz grada sa 15000 stanovnika velika cifra. Vrijedi spomenuti i neka od imena koja slobodno možemo sa ove vremenske distance nazvati tvorcima i voðama «Bloody Demonsa», to su: Edo, Ela, Pirson, Kec, Batan, Gaga, Tifun...

Danas «Demoni» nisu nešto posebno aktivni i organizovani, ali su kao takvi možda i najjopasniji.