HISTORIJA Red Armya /by www.redarmy-mostar.com

Kad covjek pomisli na Mostar, prvo cega ce se sjetiti je Stari Most, a zatim Velez. Ovim tekstom cemo se vratiti 15-tak godina unazad i podsjetiti se sta su navijaci Veleza znacili na tadasnjoj YU-TIFO sceni.

Fudbalski klub Velez je od svog nastanka 1922. godine, imao svoje vjerne navijace. Medjutim, prva organizovana navijacka grupa nastala je 1981. god., pod imenom Crveni Sejtani. Povod za njeno osnivanje bilo je ucestvovanje i pobjeda Veleza u Kupu Marsala Tita protiv sarajevskog Zeljeznicara...
Tada nije bilo puno stalnih clanova. Zatim je nastupilo neko zatisje, mada se i dalje islo na utakmice, cak i na gostovanja, medjutim momci su starili i lagano se povlacili. Tada je doslo i do smjene generacija. Za tifoze Veleza prelomna godina bila je 1986. Opet je povod bio jak - jos jedno finale Kupa, ovog puta sa Dinamom. U Beograd je stiglo desetak hiljada Mostaraca. Poslije tog finala odluceno je da grupa ponese naziv RED ARMY.

Neki su se i protivili, ali je ime ipak ostalo. U okviru Red Army-a djelovao je prilican broj malih grupa, a najbitnije medju njima su bile: Zealots, Eagles, Chicago, Furia, Carina i dr. Cvrsto jezgro Armije sastojalo se stotinjak ljudi, a racunajuci na sve, bilo je oko 1000 stalnih clanova. Svoju podgrupu Red Army su imali i u Sarajevu (Red Platon - Crveni Vod), a u pocetku je bilo navijaca koji su dolazili iz Konjica, Capljine, Travnika, Doboja, Tuzle, Dubrovnika itd. Kasnije se sve svelo uglavnom na Mostar. Red Army su bili brojni, ako ne i najbrojniji s obzirom na velicinu grada. Engleze su uvijek imali kao uzore, a taj ostrvski nacin navijanja Velezovim tifozima je uvijek bio i najdrazi. Red Army su oduvijek najvece rivalstvo imali sa Splicanima, odnosno Torcidom. Pamti se i pamtice se kada je u sezoni '86 iz Mostara, tada grada sa 100 000 stanovnika, na prvenstvenu utakmicu u Split otislo 8000 Velezovih navijaca i kada im nista nisu mogli ni cuvena Torcida, a ni splitska murija. Takodje ce se pamtiti kada je u istoj sezoni, u Mostaru, demolirano 40-tak splitskih auta.
Jedan od prvih incidenata na stadionima bivse domovine, koji je u medijima dobio veliki publicitet i cak nazivan Yugo-Hejselom, vezan je za Red Army i dogodio se 1987. godine u Tuzli, na utakmici Sloboda - Velez. To je bilo zadnje kolo koje je sve odlucivalo. Velezu je pobjeda trebala za titulu, a Slobodi za opstanak u drustvu najboljih. Cak 3 - 4000 pripadnika Red Army je otislo u Tuzlu. Kada je na utakmici Velez poveo, nastala je prava ludnica. Ograda se tresla, a ljudi su letjeli preko nje. Nesto kasnije, ocigledno dobro placeni sudija iz Klisa je izmislio dva penala za Slobodu i ona je povela sa 2:1. Velez je bio sampion samo 13 minuta!!! Tada su navijaci Veleza poceli gadjati pomocnog sudiju, a uprava Slobode je pozvala specijalce u akciju. Poceli su preskakati ogradu i udarati. Stadion u Tuzli je imao vrlo usku kapiju. Tri hiljade navijaca je tada krenulo kroz nju, a drotovi su i dalje tukli bez milosti. Nisu gledali ni koga ni gdje udaraju. Pocela je opsta tuca i Red Army su bili izbaceni sa stadiona. To je bio ujedno i kraj utakmice, a tek pocetak haosa po gradu. Velezovi tifozi su tada rusili sve pred sobom. Razvalili su robnu kucu i usput sve lomili, a stradali su i obicni gradjani. Bilo je puno povrijedjenih. Ovi dogadjaji imali su i dugorocne posljedice na uspon i kvalitet Red Armya. Navijaci su od kluba trazili zastitu, ali je nisu dobili. Tada su vidjeli da nisu potrebni Velezu i tada se mnogo pravih navijaca totalno razocaralo jer im je klub okrenuo ledja.

Medjutim, bez obzira na ove nemile dogadjaje, i u 90im Red Army su nastavili sa navijanjem i gostovanjima, doduse u nesto blijedjem izdanju u odnosu na osamdesete. Red Army su bili zestoki protivnici nacionalizma koji je nekako u to vrijeme poceo da dolazi do izrazaja kod mnogih navijackih grupa. Sa politikom Red Army nije imao nikakve veze, a ruku na srce, uvijek smo, cak i vise nego ostale BH grupe, sa ponosom isticali da smo Jugosloveni. Pamtice se i veliko gostovanje Red Armya na SP u Italiji 1990.

1992. godine nastaje doba koje nikom sa zdravim razumom nece ostati u lijepom sjecanju. Uglavnom se odlazi svak na "svoju" stranu. Crvenu Velezovu zastavu zamjenila su nacionalna obiljezja, a "nacionalni interesi" bacili su sjenu na zajednistvo i ljubav prema Velezu. Cinilo se da je stih "sve nas ista ljubav spaja", za nekog bio samo farsa. Od pojedinih igraca i navijaca mogle su se cuti izjave "kajanja" sto su ikad igrali i navijali za "crveni" Velez.
Sredinom devedesetih pocinje BH Liga, a Velez svoje domace utakmice igra na stadionu u Vrapcicima pod najgorim uslovima. Lose igre i losa organizacija, zivot na ivici materijalne egzistencije, te stadion bez tribina, samo su neki od razloga blijedog izdanja Red Army-a u tom periodu. Medjutim, i dalje se islo na utakmice, cak i na neka gostovanja. Svoju renesansu Red Army dozivljava u sezoni 1998/1999. Napravljeno je mnostvo novih transparenata, vecih i manjih zastava, izradjene nove majice i salovi, te izgradjena tribina za Red Army. Prateci Velez, Red Army su obisli sve prvoligaske stadione u BiH. Medjutim, od poslijeratnih gostovanja, izdvajamo ona u Sarajevu protiv Zeljeznicara (sezona 1997/1998), Sarajeva (1998/1999), Bihacu protiv Jedinstva (1998/1999), u Bihacu kao podrska Jedinstvu u Intertoto Kupu (1998/1999), te u Sarajevu protiv Zrinjskog (1999/2000). Takodje ce ostati upamcen prvi gradski derbi odigran pod Bijelim Brijegom, gdje se okupio veliki broj najvatrenijih Velezovih navijaca.